Pozdrav dragi, najdrazi moji citaoci :) Ovaj post nazalost nema veze s recepticima, ali uskoro cu objaviti i neki fini recept. Evogac pitali ste me, pa sam odlucila usporediti Ciparsku i Tunisku kuhinju, barem hranu u hotelu ako vec nista drugo i kratko napisati svoj putopis.
Prvo osnovno o Cipru:
Cipar je najistocniji otok u Sredozemnom moru. S povrsinom od 9.251 km² treci je po velicini u Sredozemlju (nakon Sicilije i Sardinije).
Prva arheoloska nalazista datiraju iz neolitika. Dolazak covjeka na otok podudara se s istrebljenjem patuljastih nilskih konja i patuljastih slonova. Sredinom drugog tisucljeca pr.Kr. Cipar je pod Egipatskom vlascu. Od 15.stoljeca pr.Kr. Cipar je pod Grckom vlascu te se spominje kao rodno mjesto mnogih grckih bogova, npr bozice Afrodite.
Otokom su jos vladali Asirci, Fenicani i Perzijanci. Tokom krizarskih ratova zauzeli su ga englezi te se dan danas tamo vozi lijevom stranom. 13. srpnja 1970. nezadovoljni nacionalisti izveli su drzavni udar te je od tada Cipar podijeljen na Republiku Cipar pod grckom vlascu i Sjeverni Cipar, medunarodno nepriznat osim od strane Turske i Pakistana, pod turskom vlascu. U "gradu duhova" Famagusti koji je nekada bio eltina turisticka destinacija poput St. Tropeza, i dan danas stoje napustene zgrade, stolovi namjesteni za obiteljski obrok, namiurnice u ducanima kao tek poslozene na policama, kao da je trenutak stao. Taj dio Famaguste je zabranjen za posjetitelje jer je pod vojnom opsadom. Bila sam u glavnom gradu, Nikoziji, jedinom gradu na svijetu koji je podjeljen na dvije drzave. Zanimljivo je jako za vidjeti sto je usred glavne uliuce granica, s jedne strane turski pazar i sokak, obilje neoriginalne robe svih marki i niskih cijena te kafeterija s turskom kavom.
S druge strane prava europska ulica, street, u kojoj su KFC, McDonalds, Starbucks te poznati svjetski ducani s originalnom skupom robom npr Guess.
U slucaju da zelite popiti tursku kavu u grckom djelu zatrazite ciparsku kavu. Uz tursku kavu dobije se posudica nalik na posude pudinga s obicnom vodom koju po tradiciji malo ulijete u kavu i ako se zamjehura znaci da kava nije otrovana. Dok je u Kyreniji ugodnih s vjetricem 36-38*C u Nikoziji nema ni daska vjetra i temperatura se nije spustala ispod 40*C, tako da ukoliko zelite razgledavati sami otok i povijesno-kulturne znamenitosti izbjegavajte ljetne mjesece. Na povratku u Kyreniju dogodila mi se avantura kao u fimu "Ko to tamo peva". Najprije je dosao bus strar 100g u kojem je bilo kao pod pekom (ispod mojeg sjedala nalazila se ogromna rupa kroz koju je puhalo vruceeee).
Zatim su u bus usli lokalni ulicni sviraci. Na pola puta se nalazi stanica. Na toj stanici bus stane i u njega ude kontrolor koji pregleda karte. Eeee na toj stanici je nasem busu krepala masina, pregrijala se. Vozac je otvorio poklopac s nutarnje strane (da u putnickom djelu busa) da se masina ohladi. Na prelasku preko Kyrenijskih planina vozio se jedvaaaaa puzevim korakom. Napokon Kyrenia. Tamo se nalazi poznata luka i prekrasna setnjica do nje s obiljem restorana svjetskih kuhinja.
Sada malo o hrani:
U Kyreniji sam jela pravi turski Adana Kebab. Nije niti slican nasim kebabima (doner).
Najpoznatija piva na Cipru je turska Efes, a originalna Coca-cola na bocici pise Koka-Kola :)
U hotelu all inclusive tipa je bilo obilje hrane (svedski stol naravno). Uz svaki obrok izaberete si frisko mekano pecivo.
Ponudene su valjda sve vrste sireva, sve varijacije na Feta sir, masline na sve moguce nacine, ociscene, kisele, punjene, crne, zelene, narezane, zacinjene... Glavnina jela sastoji se od oko 20 vrsta salata, nekoliko razlicitih grckih jogurta. Glavna jela su u vecini slucajeva povrce na svakakve nacine, riza, kus kus, patlidan, paprika, krumpir,..
Uz svaki obrok bile su ponudene pite. Mesa gotovo da nije niti bilo, jednu vecer je bila neka pohana riba i drugu vecer pileci bataci i krilca. To je to od mesa.Sto se toga tice po meni je u Tunisu u hotelu s manje zvjezdica ponuda hrane bila puno bolja, a jos ako uzmemo u obzir da su turci izmislili all inclusive uslugu... :-/ U Ciparskoj kuhinji koristi se mnogo zacina, a od njih najvise menta.
Takoder koristi se ljuto. "Ciparsko crno blago" iliti sirup od rogaca koristi se za pripravu mnogih umaka, moze se pomijesati s paprom pa daje slatko ljuti umak koji savrseno pase uz slanu fetu. Ciprani u njega znaju umijesati orahe ili ljesnjake pa ga mazu na kruh poput nutele. Ja sam ga za dorucak jela tako da sam u cisti sirup umakala komadice biskvita s ljesnjacima.
Kolaci, slatki kolaci... Bilo je svakakvih kakvih god covjek moze pozeljeti no nije bilo puno tradicionalnih kolaca. Nekoliko puta je posluzena grcka baklava i jednom kadaif (jako mi se svidio i potrudit cu se saznati i isporbati recept pa cu napisati).
S obzirom da je Cipar najveci svjetski izvoznik voca, ponudom voca u hotelu sam razocarana, samo dinja, lubenica i naranca. A u hotelskom kompleksu rastu banane, smokve, narance, mandarine i limete.
Ljudi (i turci i grci) svima su spremni pomoci sa smjeskom, cijene goste i ljude, a za razliku od Tunisa nisu naporni kao trgovci i nece vas zaje***.
More je cisto, bistro i toplo. Ukoliko imate mogucnost i pruzi vam se prilika svakako preporucam otici na Cipar.
Ovako vam otprilike obroci izgledaju ukoliko volite hranu, morat sve probati :)
krem juha od kukuruza s krutonima, i dodanim zacinima dumbirom i curryjem
glavno jelo:umaci od jogurta, ljuti umak, sirevi, masline, riza, pecivo i nesto zapeceno
slatki sareni kolacici
Zao mi je jedino sto od tri puta koliko sam bila u Kyreniji ovaj ducan nije niti jednom radio.
Toliko od mene. Do citanja evo vam jedna morska, ciparska. Pusaaaaa
